Ima više priča o podrijetlu imena Crnač, a najvjerojatnija je, da je Crnač dobio ime po crnoj boji jasenova lista prije nego je počeo opadati, jer u tom trenu otkud god se pogledalo Crnač je izgledao crn.
Crnač je bio naseljen u pretpovijesno vrijeme o čemu svjedoče pronađena oruđa iz kamenog i brončanog doba, a tu su brojne gomile (grudine).
Prije nego što su groblja oformljena u Crnču su u ilirsko vrijeme pokojnike pokapali pod gomile (grudine). Po kazivanjima gomile su bila ilirska svetišta s obrednim ukapanjem pokojnika. Te gomile uglavnom su na proplancima i podalje od današnjih zaselaka. Gomila je dosta uništeno, a danas ih se još može vidjeti, kao što su; gomila nad Dobrnjom kod šaravanjskih kuća na proplanku Zagomilje, zatim na vrh Šklupaca, zatim Zajednici iznad Površaka …Početkom XII. stoljeća počelo se ukapati pod stećke, a što je u pravilu bilo u XIV. i XV. stoljeću. Stećci su srednjovjekovni nadgrobni spomenici, a danas ih se može vidjeti u Vuletića groblju, Omaru u Mauši …Stari grobovi bili su ovalnog i bačvastog oblika, a križevi su bili s kraćim prekrižnicama.
Prvi put ime Crnač se spominje 1468. godine u turskom popisu (tefteru) poreznih obveznika, a 1477. godine upisan je u has (vlasništvo) hercegovačkog sandžakbega i bio je razdijeljen u timare (posjede).
Stanovništvo Stanovništvo od kada se za njega znade je kršćansko. Nakon dolaska Turaka došli su i Vlasi, ali samo na ispasišta. Zanimljivo je, da je 1585. godine među 11 neoženjenih mladića iznad 25 godina, bilo 9 mladića, koji su se, ne znajući za razloge, pisali kao muslimani, a u duši su bili kršćani, jer su potajno vršili kršćanske dužnosti (tzv. kriptokršćani kojih je do Prvog svjetskog rata bilo u Makedoniji). Prelazak na muslimane imalo je poreskih olakšica (nisu plaćani: harač (glavarina), porez na čifluk (posjed) i poljoprivredne plodove i sl., što je utjecalo na prijelaz u islam. Pored toga u to vrijeme muslimani su imali bolji položaj od kršćana, napose katolika.
Pregled broja stanovnika vidljiv je u sljedećem pregledu:
1468 g. 10 kuća, – plaćali 450 akča (sitni turski srebreni novac)-9 dukata
1477g. 18 kuća, – plaćali 1.618 akča
1519 g. 46 kuća, – plaćali 4200 akča
1585 g. 18 kuća, – plaćali 4200 akča
1743 g. 7 kuća, 92 stanovnika , – popis biskupa Pavla Dragičevića
1768 g. 12 kuća, 148 stanovnika, – popis biskupa Marjana Bogdanovića
1867 g. 66 kuća, 563 stanovnika , – popis fra Petra Bakule
1882 g. 89 kuća, 723 stanovnika, – popis fra Petra Bakule
1892 g. 107 kuća, 924 stanovnika
1940 g. 234 kuća, 1377 stanovnika
1962 g. 1639 stanovnika
1975 g. 273 kuća, 1700 stanovnika
2007 g. 700 stanovnika,
2013. g. 751 stanovnik.