Nastanak i razvoj župe

Crnač je najvjerojatnije nekada bio u župi Blato, koja je poznata od 1594. godine. Kasnije župa Blato mijenja ime u župu Čerigaj u koju su 16. svibnja 1844. godine došli franjevci iz Kreševa i drugih mjesta Bosne, koji su 1848. godine preselili župni ured na Široki Brijeg, kada je župa dobila ime Široki Brijeg. Od 1891. godine u Crnač su sa Širokog Brijega nedjeljom i svetkovinom dolazili svećenici, a za Božić, Uskrs i Gospojinu (Veliku Gospu) su ostajali i po 15 dana. Od 1935. godine Crnač ima svoju župu “Presvetoga Srca Isusova”, koja im je odobrena na njihovo traženje.

Zaselak Solda pripada župi Izbično.

Godine 1935. župljani su izgradili župniku malu župnu kuću u Tilovoj Dragi veličine 13×7 m na zemljištu Šumske uprave Široki Brijeg. Kad je kuća stavljena pod krov u nu se preselio župnik fra Serafin Vištica (1935.-1937.), koji je do tog trenutka privremeno bio nastanjen u Spržića kući. Iznad kuće bila je čatrnja, te manja kapelica i zvonik podignut na drvenoj konstrukciji. U maloj kapelici su se slavile mise za lijepa vremena. Fra Serafin je odmah uspostavio dnevne i nedjeljne svete mise i matične knjige. Od pisanih dokumenata u ratu su uništene Matica vjenčanih, Kronika župe i Urudžbeni zapisnik. Sačuvana je samo Matica krštenih (prvi krštenik bio je Ante Musa – Bakrač, sin Božin i Mare r. Bošnjak, rođen 6. lipnja, a kršten 9. lipnja 1935.  Kum je bio Ante Crnjac) i Matica umrlih (prvi upisan u ovu Maticu bio je sin Ivana Zeljke i Jele r. Zeljko, kršten i pokopan isti dan, 23. lipnja 1935.).

Godine 1936. godine je na samostanskom sastanku (kapitulu) odlučeno da se u Crnču izgradi kuća za bolesne fratre i za duhovnu i tjelesnu rekreaciju đaka. Gradnja je počela te godine sredstvima samostana Široki Brijeg, a dovršena je 1943. godine kao velika prostrana kuća sa šest prostorija i podrumom ispod cijele kuće. Kuća je predana župi na korištenje.

Tako su mala župna kuća i mala kapelica sa zvonikom bili u funkciji do Božića godine 1970., kada je prvi put slavljena misa u pokrivenoj novoj crkvi. Crkva se kasnije kontinuirano dovršavala i uređivala.

 

 

Župnici

Prvi župnik u župi bio je fra Serafin Vištica.

Župnici u župi navedeni su u sljedećem pregledu:

fra Serafin Vištica došao u župu 1935.
fra Lovro Babić došao u župu 1937.
fra Milivoj Bebek došao u župu 1947.
fra David Zubac došao u župu 1949.
fra Vlado Vlašić došao u župu 1951.
fra Umberto Lončar došao u župu 1952.
fra Veselko Sesar došao u župu 1959.
fra Čedo Škrobo došao u župu 1960.
fra Bernad Marić došao u župu 1966.
fra Kornelije Kordić došao u župu 1968.
fra Ivan Bebek došao u župu 1973.
fra Drago Čolak došao u župu 1975.
fra Stanko Banožić došao u župu 1980.
fra Alojzije Bošnjak došao u župu 1981.
fra Leonardo Hrkać došao u župu 1988.

Godine 1968. biskup mostarsko-duvanjski don Petar Čule poslao je u Crnač za župnika don Petra Vuletića, kojeg župljani nisu primili, pa je do 1980. godine župa Crnač bila bez župnika. U tom razdoblju župu su služili fra Kornelije Kordić, fra Ivan Bebek i fra Drago Čolak sa Širokog Brijega.

 

Godine 1999. biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić u provođenju dekreta Svete stolice “Romanis Pontificibus” naredio je predaju župe svjetovnom svećeniku do početka prve korizmene nedjelje, odnosno do 21. veljače 1999. godine. Župljani nisu predali župu, već su organizirali straže. Vezano na to biskup mostarsko-duvanjski mons. Ratko Perić i generalni vikar reda Male braće fra Stephan Ottenbreit 21. veljače 1999. godine u Mostaru dali su priopćenje, u kojem su istakli sljedeće:
  1. da se s 22. veljače 1999. godine sadašnji župnik oslobađa pastoralne obveze,
  2. zamoljeni su župljani, da se obraćaju na župe Polog i Jare,
  3. da su biskup i svećenici na Biskupskom ordinarijatu na raspolaganju svakom vjerniku za njegove potrebe na pastoralnom području, te
  4. najavljeno je, da će se za neposlušnost ići na isključenje iz reda Male braće, čak do toga, da će izdati zabranu uporabe crkve.

Nakon toga u župi misna slavlja vodili su fratri-gosti, a sve ostalo je vodio dotadašnji župnik. Takvo stanje trajalo je kratko, tako da je i dalje u službi dotadašnji župnik, koji je 23. lipnja 2001. godine otpušten iz Franjevačkog reda.


Svećenici i časne sestre iz župe

Iz župe Crnač bilo je 21 svećenik i 4 časne sestre.

Među svećenicima posebno mjesto zauzima fra Jerko Karačić, koji je u razdoblju od 1869. do 1876. godine boravio među 4.000 Hrvata, koji su kopali Sueski kanal. Inače je živio u razdoblju od 12. studenog 1842. do 10. veljače 1877. godine.

 

Od Karačića tu su još: Jerko, Blago, Vendelin, Zdenko i Dane, zatim Andrija Šoljić, Ivan, Ilija i Andrija Šaravanja, Martin Ljubić, te drugi. Andrija Šaravanja objavio je više radovi na stranom jeziku.

Spomenik žrtvama ratova i poraća

Spomenik se gradio od 2003. do 2006. godine. Na spomeniku su imena i prezimena žrtava prvog i drugog svjetskog rata i poraća, te Domovinskog rata.